Monday, February 07, 2011

Pečene tufahije



Tufahije sam probala kao mala, i sećam se jedino da su bile preslatke. U mojoj kući se to nije spremalo i tu se moje iskustvo sa njima završava.

Onda sam prošle godine upoznala Dadeta, i probala - pečene tufahije! Vrlo fino i praktično. Što bih kuvala dve po dve jabuke pa tako u nedogled, kad lepo mogu sve da ih ispečem odjednom? Nije to više klasična tufahija, slažem se. Ali ni mi nismo neki formalisti, pa je u redu.

Kod klasične tufahije uzima se slatka jabuka. Mora slatka, jer jedino ona ostaje čvrsta, ostale se lakše raspadnu. Jabuka se kuva u šećernom sirupu, pa kombinuje sa slatkim punjenjem od oraha. Mislim, svi orijentalni slatkiši su enormno preslatki, to nije ništa novo, tufahije još dođu najblaži slatkiš, obzirom na objektivno prisustvo voća u sebi. Ipak, od dezerta očekujem da bude ne samo šok za pankreas, već i jedan zabavan nadražaj za čula. Tako sam poželela i ja da napravim tufahije, ali od kiselih jabuka. Međutim, kisela jabuka = raspadnuta jabuka. Osim - ako joj se oblik ne očuva nekim pomagalima. Recimo alu-folijom.

Nemam pojma koju sam sortu kupila, pitala kod piljara koje su najkiselije. Spadale su u običnije i jeftinije. Ako neko prepozna po izgledu vrstu, neka javi koja je. Jabuke sam prvo izdubila, pa potom ogulila. Ovaj redosled je važan jer jabuka sa korom ima veću čvrstinu i neće se raspasti dok je dubite, što sa oguljenom ume da bude problem, naročito ako niste baš nežni prema unutrašnjosti jabuke. Takođe, u jabuci treba napraviti udubljenje prilične širine, lepo, polako, prvo onom dubilicom što izvuče samo semenke, pa posle kašičicom. Svi obično prave neke nevine rupice u jabuci, ne znam zašto, da l' što je kobajagi neko rajsko voće, ili zbog štednje na filu, tek, ja vam to ne bih savetovala.

Jabuke sam dalje pojedinačno umotala u komade alu folije, tako da su gore ostale otvorene, pa u svako udubljenje sipala šećera skoro do vrha. Taj šećer se topi u soku koji jabuka ispušta. Vreme pečenja je oko 40 minuta, tj. dok ne omekšaju i ne dobiju braon prsten na gornjem obodu. Sad pažljivo, dok je vrelo, sirup koji se stvorio u jabukama odlivam u šerpicu. Ako ima kristala, kuvam da nestanu. Umešam 200-ak g oraha. Ako je premalo sirupa i fil ostane suvkast, dodam još malo vode. Jabuke nafilujem, i ostavim da se skroz ohlade. Serviram hladne, sa sve folijom. Šlag im baš prija. A može i bez.

Kisela jabuka će se i u foliji razmlitaviti do maksimuma, ali se bar neće pretvoriti u pljeskavicu, nego zadržati svoju formu. Kisele jabuke ni ne pokušavati vaditi iz folije, jer je najveća šansa da će se dobiti pire. Slatke sorte i ne moraju u foliju, a ako bi i išle u nju, pretpostavljam da bi se lako izvadile.

I za kraj moram da priznam da su moje tufahije ipak ostale za nijansu prekisele, mada su bile jako osvežavajuće, ali drugi put bih ipak radila sa nekom srednje kiselom jabukom.


Sastojci:
8 jabuka srednje veličine i kiselosti (do 1.5 kg)
oko 250 g šećera
oko 200 g mlevenih oraha

Postupak:
1. Jabuke izdubiti pa oguliti, ostavljajući donji deo zatvorenim. Svaku jabuku uviti u parče aluminijumske folije, gornji deo ostaviti otvoren, a u udubljenja rasporediti šećer. Peći oko 40 minuta na 200°C ili dok skroz ne omekšaju a po vrhu dobiju tamni prsten.
2. Sirup koji se stvorio tokom pečenja prebaciti u šerpicu, pažljivo odlivajući iz svake folije, i sa dna pleha, ako ga ima.  Ako u sirupu ima nerastopljenih kristala šećera, dokuvati ga. Zatim ubaciti mlevene orahe i sve izmešati. Po potrebi dodati kašiku-dve vode, ako fiil deluje suvkasto. Ovim filom napuniti jabuke i ostaviti da se ohlade, najpre na sobnoj temperaturi a posle i u frižideru.
3. Služiti rashlađene, po želji uz šlag ili malo cimeta.

Recept za štampu

komentara: 17

  1. Tufahije volim mada ih ne jedemo često, jednostavno nekako nemamo naviku, a ovaj recept ti je super, baš mi se dopada ovako pečeno i servirano u foliji!

    ReplyDelete
  2. Ovakve tulfahije bih i jela, one klasicne nikako, jednostavno previse secera za moj ukus...o sortam jabuka cu morati izgleda da ucim, meni su juce za pitu trebale brasnjave a posto skoro nisam videla u prodavnici one za koje sigurno znam da su takve morala sam da zovem tatu da ga pitam kako se zovu sorte tih jabuka....objasnio mi je kako po izgledu da razlikujem brasnjave i kisele....upalilo je. Ove tvoje mi lice na neke domace Granny Smith.

    ReplyDelete
  3. Mmmm, ove tufahije izgledaju divno! mnogo ih volim ali rijetko jedem, obicno kad idem nekom u goste, ja nikako da se sjetim napraviti :D

    ReplyDelete
  4. Pričali smo još odavno o Tufahijama, i ta ideja sa folijom me je baš oduševila. Međutim do danas nisam uspeo da isprobam ono što bih ja uradio da ih pečem na taj način. Mislim da bi se i brže i temeljitije uparile da su skroz uvijene u foliju. Čak mislim i da bi se bolje odvajale od folije, kad se ohlade. Na ovaj način kad su otvorene od gore, više se zapeku i zalepe za alu foliju. Para koja bi se skupljala unutar folije, bi sprečila ovo lepljenje. Naravno sve su to pretpostavke, ali verujem da će neko ipak rešiti da ih pravi, pa će možda par komada i da zatvori folijom od gore, a onda da nam ispriča ima li razlike.

    Nije meni teško da to isprobam, ali ja OBIŽAVAM tufahije, a zamisli ako mi se svide i te u foliji. Kako posle da se zaustavim kad počnem da ih tamanim.

    Bolje da malo sačekam, možda se neko sažali pa napravi :)))

    ReplyDelete
  5. Volim pecene jabuke i cesto ih pravim ali nisam nikada probala ovako u foliji, bas me zanima kekve su. Jako lijepo izgledaju!

    ReplyDelete
  6. Tufahije obožavam da jedem ali ih nikada nisam pravila. sa ovim receptom to ću brzo i rado ispraviti :)))

    ReplyDelete
  7. Tufahije sam jela samo jednom i to stvarno davno, kad gledam tvoje slike dođe mi želja za njima :)

    ReplyDelete
  8. kad smo spustili kofere u stanu i preuzeli kljuceve od tete lj., prva stvar koju sam napravila bila je trk u grad na tufahije. morat cu ih napraviti jedan dan za ovdasnji narod...

    ReplyDelete
  9. jedna mala sala...zasto je Mujo dobio otkaz u restoranu?
    Pitao Amerikanku: Do you want 'Tufakju'!
    Obozavam ih!

    ReplyDelete
  10. I na ovaj način spremljene tufahije izgledaju odlično, moram isprobati.

    ReplyDelete
  11. Jako ih volim, ali ih lično nisam pravila, jer ih moja mama pravi. Ona ih ostavlja sa korom, ali ih nikada ne zavija u foliju i odmah ih puni sa mešavinom šećera seckanih i mlevenih oraha, cimeta i grožđica natopljenih u rum. One se od početka tako peku. Kožica napukne negde kao prsten, ali to joj da čar i nikada se nisu raspukle. Ne znam, moraću sama da ih uadim. Čula sam divne priče o tufahijama u želeu, ali te žene imaju svoja stabla jabuka i tačno znaju koja jabuka se koristi za to. Budu cele, bele jer se koja kap limuna stavi u vodu dok se bare.
    Što se tiče kiselih jabuka, toga više nema. Ja sam ih tražila i najkiselije što se može naći su one zelene u Maxiju koje uopšte nisu kisele. Na pijaci pitam ja lepo da li su ove kisele, a prodavac kaže, pa me gleda i onako ne zna na koju će stranu, pa pomalo kisnu. Ako se ja nasmejem onda pridoda da su slatke ako kažem ne hvala onda ni on ne zna da li da kaže da baš su kisele ili ma nisu uopšte kisele. Prodaju kako vetar duva i par puta sam nasela.

    ReplyDelete
  12. Ja od kad sam se vratila iz Turske sva sam u totalnom overdoseu od šećera jer ili pečem baklavu ili se ubijam u kupovnim baklavama, hurmašicama i inim slatkišima. Baš sam jučer navečer razmišljala o tufahijama.. Moram priznati da sam totalno oduševljena sa ovom idejom da ih pečem umjesto kuham u hrpi šećera.. Mislim čisto radi mog krvožilnog sustava..

    Skroz si me sad zainteresirala, ali mislim da ću se ja odlučiti za slatke jabuke..

    ReplyDelete
  13. Izvrsna ideja, volim tufahije ali nisam ih pravila odavno!

    ReplyDelete
  14. Evo Majče uradio sam test. Radoznao, kakav jesam, nisam imao
    strpljenja da sačekam nego sam uvio 6 jabuka u foliju, od čega sam 2 ostavio nezatvorene, kao kod što si i ti radila. Turio u zagrejanu rernu na 200 stepeni i pekao 40 minuta. Dok su se one pekle, ja sam u sirupu od
    vode i šećera u odnosu 1:2 (duplo više šećera od vode) bario samo jednu sirotu Tufahiju tačno 20 minuta, kako bih mogao da utvrdim 2 stvari. Da li je stvarno preslatka kao što je ostalo u tvom sećanju, i kolko joj treba da se stvarno do kraja omekša. Treba joj upravo 20 minuta. Ovako obarena jabuka NIJE PRESLATKA, ali jeste za nijansu slađa od onih iz rerne. Ja verujem da to što ti pamniš, jeste bilo preslatko, ali
    ne zato što su jabuke popile šećer, nego zato što su bile naknadno zalivene sa tim sirupom u kome su se kuvale. Bez tog sirupa, Tufahija je slatka ali nije preslatka i otužna. Ako bih morao da se opredeljujem,
    mislim da su one koje nisu poklopljene a pekle su se u rerni ipak najukusnije. Odmah zatim idu one koje su se pekla u zatvorenoj foliji, a ove barene u sirupu su žilave, iz meni nepoznatih razloga. Nije to strašno ali jednostavno su žilavije od onih iz rerne. Možda grešim, ali mi se čini da one iz rerne imaju puniji ukus na jabuke. Ove barene su ga izgubile. Valjda voda razblažuje ukus. Sve su one odlične, da se razumemo, razlika je samo u nijansama.

    Što se lepljenja za foliju tiče, Ajdared jabuke se nisu ni raspale ni zalepile za foliju, tako da je to verovatno specifičnost samo kiselih jabuka koje se kuvanjem raspadnu, a sirup koji se stvori postane gust. Nakon hlađenja ovakav sirip se još više zgusne i postane lepljiv, što je i razlog zašto su se tvoje zalepile za foliju.

    Još nešto. Ove Tufahije iz folije su stajanjem i halađenjem popile sav sok koje su pustile dok su se pekle. Nisam imao šta da sipam u orahe, pa sam sipao malo onog sirupa i dodao malo vode i sasvim je to bilo ukusno. Verujem da bih sipao i sok od pomoranđe da sam ga imao pri ruci, i siguran sam da bi i to bilo odlično.

    Za sada tolicno od mene.

    ReplyDelete
  15. Una bella e buona ricetta grazie per l'idea, ciao

    ReplyDelete
  16. Majo, prekrasne su ti!
    Nisam ih tako dugo jela, od djetinjstva otkako ih je baka spremala...
    Hvala ti što si me podsjetila na ovo divno jelo, morat ću ih isprobat :)

    ReplyDelete